| |
Jadranka Stojaković rođena je u Sarajevu a karijeru započela u
grupi Kombo 6 sa kojom je izvodila žanrovski raznovrstan
materijal. Prvi put je samostalno nastupila 1968. godine na
festivalu Mladi pjevaju proljeću. Svirala je akustičnu gitaru i
usnu harmoniku izvodeći pjesme bliske zabavnoj muzici. Posllije
nekoliko mjeseci ju je njen ujak, trombonista Vukašin Radulović,
poveo sa svojom grupom na koncerte po Njemačkoj i Norveškoj.
Svirajući materijal zasnovan na blues, jazz i country glazbi u
inozenstvu je ostala pune tri godine, najčešće nastupajući po
klubovima. Po povratku u Sarajevo, započela je karijeru izvodeći
pretežno svoje akustičarske kompozicije, ali joj je prvi snimak
za TV emisiju "Na ti", bila obrada narodne "Čaj šukarije".
Učestvovala na jugoslovenskom izboru za Pjesmu Evrovizije 1972.
godine, a slijedeće godine je na Šlageru sezone izvodila pesmu
"Pajaco". Te 1973. godine na Omladinskom festivalu u Subotici
osvaja prvu nagradu publike izvodeći pjesmu Vlade Miloša "Ti ne
znaš dom gdje živi on". Zatim odlazi na dvomjesečnu turneju po
SSSR-u, ponovo nastupa na domaćim festivalima, a 1974. godine na
Omladini biljleži još jedan uspjeh sa pjesmom "Muzika je
svirala" Vlade Miloša. Ubrzo sa Bijelim dugmetom snima
Bregovićevu pjesmu "Čekala sam", ogledajući se prvi put u
izvođenju jedne čisto rock kompozicije. U to vrijeme često je
izvodila i Bregovićevu pjesmu "Ima neka tajna veza" u akustičnoj
verziji.
Diplomirala je na Likovnoj akademiji u Sarajevu. Za emisije TV
Sarajevo komponirala je muziku za dečje serije "Kaži mi, kaži" i
"Putovanja". U listu "Oslobođenje" pisala je o novim grupama u
rubrici "Mladi koji dolaze".
Iste godine nastupa na tradicionalnom festivalu Šakahateš u
Japanu. Naime, tokijski novinar Niši Gući koji je radio kao
dopisnik u Beogradu, poneo je u Japan njene ploče i na osnovu
tih snimaka je dobila poziv da učestvuje na petodnevnom
festivalu Komunističke partije Japana koji se održava za
prvomajske praznike. Ona je nastupala na napuštenom američkom
aerodromu pred oko tristo tisića posjetilaca izvodeći svoje, ali
i jugoslovenske narodne i revolucionarne pjesme koje je publika
dobro prihvatila. Na istu manifestaciju odlazi i slijedeće godine.
Krajem te godine objavljuje četvrti album "Sve te više volim"
koji je snimila sa članovima jazz grupe Birdland. Godine 1987.
ponovo nastupa u Japanu i tada izvodi na japanskom pesmu "Što te
nema". Krajem iste godine u Tokiju, pod imenom Ranka San, snima
prvu ploču za njihovo tržište. Na domaćoj ploči "Vjerujem"
zabilježila je pjesme "Što te nema" i "Tokyo" na japanskom jeziku.
Ploču je uradila sa Rajkom Dujmićem (produkcija, aranžmani,
klavijature) i Duškom Mandićem (gitara, bas, PPG programi).
|
